materijalno
Pitam se: "Da li još neko zna i razmišlja o tome čime bi u životu voleo da se bavi?"
Ja to radim, ali mi se čini da su se mnogi pomirili sa sudbinom i prestali da razmišljaju. Čak i oni koji su nekada znali šta žele, zaboravili su. Jurnjava oko novca i "šta će biti sutra", primorava nas da razmišljamo samo o materijalnim stvarima, ne shvatajući da nije u tome poenta. Često čujem: "Volela (voleo) bih da imam puno para, da budem direktor NEČEGA (važna je titula)", a kada bi ih upitala čime bi se u životu bavili, nastupila bi tišina.
Koliko smo u stvari zatrovani materijalnim? Da li o tome razmišljamo i kada ne moramo? Da li preterujemo?
2 Komentari |
0 Trekbekovi
Prava pitanja postavljaš. Evo ja sam menadžer prodaje koji će se ubuduće baviti isključivo uzgajanjem i pripremom organske hrane.
Probudiš se jednog lepog jutra i shvatiš da potrošačka kultura i materjalizam ne vode nikuda i da ne želiš da budeš deo svega toga.
Ljudska bića su obdarena čitavom paletom sposobnosti i talenata koji su brutalno ugušeni kulturnim modelom koji individuu svodi samo na jednu ulogu i funkciju.
Oni koji mogućnost promene nemaju čak ni u mašti su zapravo slomljeni.
Autor promena ideja ! — 25 Sep 2009, 00:44
Treba odvojiti materijalno od egzistencijalno. Treba da se hranimo. Ja ne tražim jastoga ni kavijar, ali danas je vrlo mali broj onih koji to mogu, a sve je veći broj što jedva preživljava. Danas nažalost znanje i sposobnost nisu tražene osobine. Traži se poltronstvo.
Ne bih volio biti direktor nečega niti ičega.
Autor mandrak72 — 24 Sep 2009, 21:04